
U mnogim delovima Srbije voda iz vodovoda nije uvek stabilna, a u velikom broju sela, zaseoka i vikend naselja vodovoda nema uopšte. Porodice se snalaze bunarima, dovoženjem vode ili sakupljanjem kišnice, a u svim tim slučajevima ključnu ulogu ima cisterna za vodu. Nekada su se cisterne zidale od betona ili pravile od lima, dok su danas plastične cisterne postale najčešći izbor, jer su vodonepropusne, higijenske, lake za ugradnju i traju više decenija. U ovom tekstu objašnjavamo šta su plastične cisterne, gde se koriste, kako se biraju i ukopavaju, po čemu su bolje od betonskih i metalnih i koliko zapravo koštaju, kako biste mogli da donesete pravu odluku za svoju kuću, farmu ili posao.
Plastična cisterna je horizontalni cilindrični sud od polietilena visoke gustine ili polipropilena, namenjen skladištenju ili prevozu tečnosti. U svakodnevnom govoru reči cisterna i rezervoar često se koriste kao sinonimi, a u praksi se cisternom najčešće naziva ležeći, horizontalni sud, bilo da je ukopan u dvorištu ili postavljen na prikolicu. GHIBLIPLAST ih proizvodi pod nazivom GHIBLI SPIRAL PROFILEN horizontalni rezervoari i plastične cisterne, istim postupkom spiralnog namotavanja kao i ostale rezervoare. Razlika je u nameni, pa samim tim i u konstrukciji, jer cisterna mora da izdrži pritisak zemlje kada je ukopana, a kretanje tečnosti tokom punjenja, pražnjenja i transporta kada je nadzemna ili pokretna.
Najčešći razlog kupovine je cisterna za vodu za kuću koja nije priključena na vodovod ili ima čestih prekida u snabdevanju. Cisterna se ukopava u dvorištu, puni vodom iz auto cisterne, bunara ili sa krova, a hidrofor ili pumpa dopremaju vodu u kuću pod pritiskom. Za vikendice je posebno praktična, jer voda ostaje sveža i hladna i posle nekoliko nedelja odsustva, a cisterna nije izložena smrzavanju ni suncu. Zapremina se bira prema broju ukućana i učestalosti dopunjavanja, pa četvoročlanoj porodici za nedelju dana autonomije treba oko tri do četiri kubika, a za dve sedmice duplo. Kod vikendica se računa prema broju dana boravka i broju gostiju.
Sve više domaćinstava postavlja cisternu za kišnicu, jer je voda sa krova besplatna, meka i idealna za zalivanje, pranje automobila, dvorišta i ispiranje toaleta. Svaki kvadratni metar krova godišnje sakupi više stotina litara vode, pa kuća sa krovom od 100 kvadrata može sakupiti desetine kubika godišnje. Ukopana plastična cisterna čuva kišnicu u mraku i hladu, pa nema razvoja algi ni neprijatnih mirisa. Uz filter na olucima, umirujući dovod na dnu i preliv za višak vode, sistem radi godinama bez intervencija. Na taj način se smanjuje račun za vodu, a kod zalivanja velikih bašti i voćnjaka ušteda je posebno vidljiva.
U poljoprivredi su plastične cisterne za navodnjavanje nezaobilazne. Voćari i povrtari koriste ih za skladištenje vode iz reke, bunara ili sistema za kišnicu, kao i za pripremu rastvora đubriva za fertirigaciju. Stočari ih koriste za pojenje stoke na pašnjacima i farmama, a mobilne cisterne na prikolicama za dovoženje vode do udaljenih parcela. Plastika ne reaguje sa đubrivima i sredstvima za zaštitu bilja, ne rđa i ne ostavlja talog koji bi zapušio kapajuće trake i dizne. Velike cisterne od više desetina kubika mogu da služe kao akumulacija za ceo sistem navodnjavanja, pa pumpa radi ravnomerno, bez zavisnosti od trenutnog protoka izvora.
Mnogi objekti su obavezni da imaju protivpožarnu rezervu vode, posebno magacini, proizvodne hale, benzinske stanice, hoteli i objekti udaljeni od hidrantske mreže. Plastična cisterna je jednostavno rešenje, jer se ukopava ispod parkinga ili zelene površine i ne zauzima korisni prostor. Zapremina se određuje prema zahtevima projekta zaštite od požara i nadležnih službi. Priključak za vatrogasno vozilo, nivokaz i revizioni otvor ugrađuju se tokom proizvodnje. Za razliku od betonskog rezervoara, plastična cisterna ne propušta vodu kroz pukotine, pa rezerva ostaje puna i spremna onda kada je najpotrebnija.
Transportne cisterne postavljaju se na prikolice, kamione i traktorske prikolice i služe za prevoz pijaće vode, vode za zalivanje, za gradilišta i komunalne službe. Horizontalni oblik ima nisko težište, pa je vozilo stabilnije u vožnji. Tokom transporta tečnost se pomera i udara u zidove, pa se takve cisterne projektuju da podnesu dinamičko opterećenje, a po potrebi se ugrađuju unutrašnje pregrade koje smiruju zapljuskivanje. Plastika je višestruko lakša od čelika, pa vozilo nosi više vode, a troši manje goriva. Ne rđa, pa voda ostaje čista bez obzira na to koliko je puta cisterna prazna i ponovo punjena.
Betonska cisterna se gradi na licu mesta, zahteva oplatu, armaturu, hidroizolaciju i nekoliko nedelja rada, a vremenom beton puca od sleganja tla i mraza, pa voda počinje da curi ili, još gore, podzemna voda ulazi u cisternu. Plastična cisterna dolazi gotova i potpuno vodonepropusna, postavlja se za jedan dan i ne zahteva hidroizolaciju. Plastika je fleksibilna, pa prati male pomeranje tla bez pucanja. Unutrašnji zidovi su glatki, lako se peru i ne otpuštaju kreč i čestice betona u vodu. Kada se saberu radovi, materijal i vreme, plastična cisterna je najčešće povoljnija, a traje znatno duže bez popravki.
Metalne cisterne su godinama bile standard za prevoz i skladištenje vode, ali imaju veliki nedostatak, a to je korozija. Rđa se stvara iznutra, menja boju i ukus vode i vremenom probija lim, pa je potrebno redovno premazivanje i sanacija. Plastika je potpuno otporna na koroziju, ne daje metalni ukus vodi i ne zahteva nikakvu zaštitu. Plastična cisterna je i znatno lakša, pa se lakše transportuje, podiže i postavlja. U zemlji metal propada još brže zbog vlage i agresivnih soli iz tla, dok polietilen ostaje nepromenjen decenijama.
Ukopavanje se radi u nekoliko koraka. Najpre se iskopa rov nešto širi i duži od cisterne, a na dno se izliva armiranobetonska ploča, posebno ako na lokaciji postoji podzemna voda. Preko ploče se nanosi peščana posteljica, na koju se spušta cisterna i vezuje trakama ili ankerima, kako ne bi isplivala kada je prazna. Zasipanje se izvodi peskom ili sitnim šljunkom u slojevima od po nekoliko desetina centimetara, uz istovremeno punjenje cisterne vodom da bi se izjednačio pritisak. Iznad revizionog otvora se postavlja produžni vrat ili šahta sa poklopcem. Ako preko cisterne prelaze vozila, izliva se rasteretna ploča koja preuzima opterećenje.
GHIBLIPLAST cisterne izrađuju se od polietilena visoke gustine tipa PE 80 i PE 100 i od polipropilena PPH. HDPE se nalazi na pozitivnoj listi materijala Evropske unije za kontakt sa pijaćom vodom, a svi proizvodi su atestirani i ekološki ispravni. Materijal ne menja ukus i miris vode i ne predstavlja podlogu za razvoj algi i bakterija. Otporan je na mraz, sunce i većinu hemikalija, a polietilenske cisterne rade od minus 30 do plus 80 stepeni. Vek upotrebe je preko 50 godina, što je višestruko duže od metalnih cisterni.
Da bi cisterna bila funkcionalna, na nju se ugrađuju dovodni i odvodni priključci, ventili i slavine, prelivni vod, oduška, revizioni otvor sa poklopcem, pokazivač nivoa i priključak za pumpu ili hidrofor. Za transportne cisterne dodaju se pregrade, uške za podizanje i nosači za pričvršćivanje na vozilo. Kod cisterni za kišnicu ugrađuju se filter, umirujući dovod i preliv sa zaštitom od povratnog toka. Sva oprema se zavaruje tokom izrade, pa su spojevi jednako čvrsti kao i ostatak cisterne. Raspored priključaka se dogovara unapred, prema položaju cevi i objekta.
Cena plastične cisterne zavisi od zapremine, prečnika, debljine zida, izvedbe za nadzemno, podzemno ili transportno korišćenje i od opreme. Cisterne za ukopavanje su skuplje od nadzemnih, jer imaju jaču konstrukciju, a transportne zbog pregrada i ojačanja. Cisterne se izrađuju u zapreminama od nekoliko stotina litara do 200.000 litara, a velike se po potrebi spajaju iz delova na licu mesta. GHIBLIPLAST, porodično preduzeće iz Osečine sa proizvodnjom kod Valjeva, isporučuje plastične cisterne u Beograd, Novi Sad, Niš, Kragujevac, Čačak, Kraljevo, Šabac, Loznicu, Užice, Požarevac, Smederevo, Leskovac, Vranje i sva ostala mesta u Srbiji. Za ponudu je dovoljno navesti zapreminu, namenu i način postavljanja.